DONOŠENJE ODLUKA METODOM DILEMA TRENINGA

Svaki dan donosimo neke odluke, bile one male ili velike, poslovne ili privatne, manje ili više značajne. U ljudskoj je prirodi da kroz život idemo donoseći različite vrste odluka, koje se zasnivaju na našim prethodnim iskustvima, ličnim doživljajima, ciljevima i očekivanjima koja u sebi imamo. Svaka odluka sa sobom nosi i određene posljedice i donosi neke nove izazove pred nas. 

Nisu sve odluke lake. Nekad smo u velikoj dilemi kad treba da donesemo odluku i preuzmemo odgovornost za to na šta odluka utiče. Ovo je pogotovo izraženo kad se radi o poslovnim odlukama, koje mogu direktno da utiču na živote ljudi sa kojima radimo. 

Analizirajući načine na koji donosimo odluke i alate koje koristimo, upoznala sam se sa jednom zanimljivom i praktičnom metodom donošenja odluka - dilemma training.
Dilema trening je nastao kao metoda za rješavanje moralnih i etičkih dilema. Cilj je bio da se moralna pitanja detaljno analiziraju kako bi se došlo do rješenja koje je optimalno i koje ne narušava ničija prava i slobode. 

Henk van Luijk kreirao je dilema trening kao metodu koja se sastoji od 7 koraka, odnosno pitanja na koja je potrebno dati odgovore. Henk van Luijk se bavio etičkim pitanjima, principima i njihovim rješenjima kao profesor poslovne etike u Nizozemskoj biznis školi. 

Ovom metodom odluke donosimo prolazeći sljedeća pitanja:

1. Šta je osnovno moralno pitanje u dilemi?

Prije nego definišemo osnovno pitanje, poželjno je definisati nekoliko pitanja koja se nalaze u našoj

dilemi. Kad smo to uradili, jasno će nam se pokazati šta je to najvažnije. Svaka dilema, u realnom životu i situaciji, je višeslojna i kompleksna. Upravo ovaj korak nam omogućava da izbjegnemo zamku i sagledamo dilemu iz više perspektiva.

2. Ko su učesnici ove dileme?

Učesnike možemo podijeliti na direktno i indirektno povezane sa dilemom. Važno je da identifikujemo sve učesnike o čijim se vrijednostima, stavovima, interesima i pravima radi u ovoj dilemi. 

3. Ko je donosilac odluke?

Kao i za svaku odluku, neophodno je definisati donosioca odluke. Ovde postavljamo pitanje čija je dužnost, ko ima obavezu, ko je odgovoran da donese konkretnu odluku. 

4. Koje informacije su još potrebne za donošenje odluke? 

Ovo pitanje nam daje odgovor ima li dodatnih inforamcija koje su nam potrebne da donesemo odluku. Obično su moguće tri varijacije: 

• Sve potrebne informacije su već dostupne. 
• Dodatne informacije mogu biti korisne, ali nisu neophodne da se donese odluka. 
• Dodatne informacije su neophodne.

5. Koji argumenti su dostupni?

Argumenti se definišu za svaku moguću opciju. Argumenti mogu da budu za i protiv nekog rješenja.

Agrumente analiziramo iz perspektive principa i posljedica. 

Principijelna perspektiva znači da odluka treba da bude donesene u skladu sa prethodno definisanim pravilima, vrijednostima, normama i slično. 

Perspektiva posljedice znači da odluka zavisi od posljedica odnosno maksimalne vrijednosti koju će učesnici dobiti ukoliko se neka odluka donese.

Ukoliko su principi i posljedice u sukobu, prioritet imaju principi. 

6. Šta je zaključak?

Nakon što definišemo sve argumente, za i protiv, na nivou principa i posljedice, dolazimo do formulacije zaključka naše dileme. Ovo je zapravo i odluka koju ćemo donijeti. 

7. Kako se osjećam?

Poslednji, ali ne i najmanje važan korak jeste pitanje kako se osjećamo s obzirom na doneseni

zaključak. Osluškujemo svoju savjest i emocije. To radimo tako što postavimo sebi pitanje da li smo spremni da javno iznesemo tu odluku, da li smo spremni da kažemo  da je to naš stav i da li bismo u budućnoti tako postupili. 

Moje iskustvo je da je ovo jednostavna i praktična metoda donošenja odluka. Razbijajući dilemu na korake, promišljajući o svakom od njih, dolazimo da jasnije slike dileme u kojoj smo. Nerijetko mi se dešava da u poslednjem pitanju dođem do spoznaje da nisam u saglasnosti sa donesenom poslovnom odlukom. U tom slučaju imam ostale korake kao pojašnjenje odluke, što je veoma korisno za učenje. Analiza emocija u vezi sa odlukom nam otvara priliku da sljedeći put postupimo drugačije, pogotovo ako smo mi donosilac odluka. Najvećom vrijednosću ove metode smatram pogled na dilemu iz više perspektiva i kontinurano učenje koje stičemo prolazeći kroz proces donošenja odluke.